utorak, 20. listopada 2009.

Stručni seminar o izradi nacrta speleoloških objekata u Omišu 2009. godine



17 i 18. listopada 2009. šest članova S.O. LIBURNIJE P.D. PAKLENICA“ sudjelovali su na stručnom seminaru o izradi speleoloških nacrta održanog u Omišu.


Kao polaznici ovogodišnje speleološke škole S.O. LIBURNIJE na ovom seminaru nadopunili su svoja znanja Nikolina Artić, Kristina Zrilić, Mateja Miočić i Kornelija Stipčević. Seminaru su prisustvovali i dvoje starijih speleologa ;Livio Kotlar i Marko Zornija (novo pridošli član iz Boke Kotorske).

Prvi dan seminara održana su uvodna predavanja i terenski rad u „Mandićevoj špilji“ gdje se izrađivao speleološki nacrt te špilje, uz poseban osvrt na izbor mjernih točaka, upotrebu mjernih instrumenata i detalje izrade radnog nacrta. Svaki polaznik seminara je izradio kompletan nacrt te80 m dugačke špilje.

Drugi dan seminara u autokampu „Lisičina“ sudionici su upoznati s koracima obrade nacrta na računalu, od unosa poligonskog vlaka do izrade kompletnog nacrta na računalu. U praktičnom dijelu polaznici su nakon unosa poligonskog vlaka u program Compass uređivali radne nacrte.



Na seminaru su uz SO Liburnija sudjelovali 8 speleoloških udruga iz Hrvatske, Crne Gore i BiH: SO Imber, Omiš, SO Mosor, Split, PK Pestingrad, Kotor, SO Profunda, Brač, SO Sv.Mihovil, Šibenik, , SO PK Split, Split, SD Mijatovi Dvori, Tomislavgrad i SO Velebit, Zagreb.

Organizatori seminara su domaćin Speleološki odsjek PD Imber i Komisija za speleologiju HPS-a.Predavači i instruktori na seminaru su bili Teo Barišić, Goran Rnjak, Lovro Čepelak, Ronald Železnjak, Matija Čepelak i Dalibor Paar.

Priredio: Livio Kotlar

petak, 9. listopada 2009.

Izvještaj speleološke akcije 'Pećica' 2009



U predjelu Lički dolci - Mali Štirovac 09.10.2009 izvršena je speleološka akcija rekognosciranja i topografskog snimanja dosad neistražene jame. Kako je njen geografski položaj u blizini izvora pećica, dobila je naziv 'Jama Pečica'; U ovoj akciji sudjelovali su Natalija Andačić, Predrag Kurtin i Livio Kotlar..

Speleološki objekt Jama Pećica je udaljena svega 100 metara ispod markirane staze koja se od izvora Pećica u kratkim serpentinama izdiže u smjeru Vlaškog grada. Otvor jame je rascijepanog oblika širine od 1,5m do 3m u smjeru geološkog pružanja, a na SE strani dobrim dijelom prekriven grmom divlje ruže tj. Šipka. Ulaz je uočljiv samo iz neposredne blizine.

Vertikalu sa 4 sidrišta je opremila Natalija Andačić koja je uz to izradila topografski nacrt i foto dokumentaciju za Arhivu odsjeka i NP Paklenica. Mjerenje objekta izvršio je Livio Kotlar, a speleološko rekognosciranje jame i okolnog terena Predrag Kurtin.

Priredio: Speleolog, Livio Kotlar

ponedjeljak, 10. kolovoza 2009.

Speleološki logor Veliko Rujno 2009.


U razdoblju od 02. do 09. kolovoza 2009. godine održan je speleološki logor na području Velikog Rujna na južnom Velebitu u organizaciji SO “Liburnija“ iz Zadra. Na logoru je sudjelovalo 13 članova, te je istraženo i topografski snimljeno 5 speleoloških objekata. Prvi istraženi objekt nazvan je „Tvoja jama“ (- 35m) i nalazi se neposredno uz planinarski put V.Rujno – Bojinac.“ Bukova jama (-17m) je mali i vrlo zanimljiv za kojeg smo saznali od nadzornika NP Paklenica koji je u nju vodio ekipu biospeleologa prije godinu dana. U objektu postoji mala lokva sa nakapnicom iznad koje u kišnoj sezoni teče Bukov potok.



Dno Krapića jame prekriveno je smećem koje je namjerno bačeno u jamu.



Magareća jama (-20 m) nalazi se u šumi, oko 500 m sjeverno od crkve na V.Rujnu, lokalno stanovništvo tvrdi da se u objektu nalazi kostur magarca, kojeg mi nismo pronašli.


Jama Malo zlo (- 200 m) najveći je objekt istražen na logoru. U objektu su 1997. godine bili članovi S.O.“Liburnija“ koji nisu izradili nacrt, ali su po utrošenom užetu zaključili da jama ima preko 150 metara. Ulaz u jamu je vrlo malen (1 m x 1m) nakon kojeg slijedi vertikala od 154 m nazvana burni dani zbog jakog vjetra koji nas je pratio cijelo vrijeme istraživanja, zatim slijede dva skoka od 3 i 6 metara kojima se dolazi na policu od koje kreće 37 metarska vertikala do dna jame. Na samom dnu postoji pukotina visine nekih 3 metra i širine 10-ak centimetara kroz koju se osjeća strujanje zraka i to je ostavljeno za listopad kada planiramo rješiti tu pukotinu i bočni kanal na nekih 70 metara u vertikali burni dani. Zadnja istražena jama na logoru je Krapića jama (-68 m) u zaseoku Krapići na V.Rujnu koju smo prvi put posjetili 2007. godine i odustali na 30 metara dubine zbog ogromne količine raznog odpada koji je proizvodio nevjerojatan smrad u objektu. Kako smo čuli da lokalno stanovništvo već više od godinu dana ne baca otpad u jamu, odlučili smo se pokušati ponovo jer smo ocijenili da je jama perspektivna i da nakon te police na 30 metara dubine nema više smeća. Krivo! Dno jame (-68 m) prekriveno je smećem najrazličitijeg podrijetla, od plastike do klaoničkog otpada, ali začudo onog dobro poznatog smrada ovog puta nije bilo, ( ajde bar nešto...) tako da se daljnje perspektive, ako ih ima, ne mogu vidjeti. Jama je brzinski topografski snimljena i još brže napuštena.


Sve u svemu mogu zaključiti da je logor S.O.“Liburnija“ bio uspješan i da je planirano učinjeno.


Sudionici logora:

Kornelija Stipčević, Kristina Zrilić, Mateja Miočić, Natalija Andačić, Marko Dukić, Luka Lisica, Ivan Huljev, Krešimir Samodol, Filip Bach, Šime Sorić, Tonći Marčić, Željko Njegovan, Ljubo Majica.

















Priredio: Ljubo Majica
Fotografije: Ivan Huljev, Saša Čimbur, Željko Njegovan



nedjelja, 24. svibnja 2009.

Izvještaj sa speleološke akcije 'Mjesečeve livade'




9. i 10. svibnja 2009. godine članovi S.O. LIBURNIJE, P.D. PAKLENICA izvršili su u predjelu Južnog Velebita poznatijeg kao 'Kamena galerija' istraživačku akciju sa svojih 7 članova: Luka Lisica, Hrvoje Čizmek, Ivan Huljev, Krešimir Samodol, Ljubo Majica, Livio Kotlar i Predrag Kurtin - Bodul. Voditelj akcije bio je Livio Kotlar.

Speleološki objekt 'Mjesečeve livade' prvi put je pronađen 2000. godine kada je ovo područje rekognoscirala ekipa S.O. Liburnija. Tada su Predrag Kurtin, zvani Bodul, i Marijan Buzov pronašli manji otvor u stijeni iza kojeg se skrivao ovaj veoma zanimljiv i lijep spiljski objekt.

Tadašnjim istraživanjem savladane su dvije manje vertikale, 30 i 10 metara, kojima se došlo do kote 50 metara, te se nakon uspinjanja strmim zemljanim kanalom došlo do dvorane gdje su zaključili da objekt završava i da je izuzetne speleomorfološke ljepote. Prvi prizor otkrivene dvorane, koji im je po kasnijim prepričavanjima oduzeo dah, tražio je i neku usporedbu pa je tako dvorana dobila ime Mjesečeve livade. Objekt je površno izmjerio Predrag Kurtin, ali papir sa zapisanim mjerama naknadno se izgubio. 
Tako je ovaj objekt ostao samo u uspomeni prepričavanja kad bi se otkrio neki drugi kojeg krase sige u pozamašnoj količini.


Prelaskom na metode istraživanja, istraži i dokumentiraj, došlo se do toga da u arhivi odsjeka nema ni jednog objekta na području Ljubotič – Stap, predjela na kojem se uvijek rado planinarilo, penjalo i spiljarilo. Nedostaju podaci od najmanje 10 objekata oko Stapa, a nema mnogo ni podataka za predjele Veliko i Malo Rujno, Bojinac i Zavrata.


Zimi 2007. Tvrtko Dražina i Livio Kotlar po završetku speleološke škole usmjeravaju tri akcije na području Ljubotić – Stap kako bi se već istraživane objekte dokumentiralo. Tom prilikom istraženo je šest jama od kojih je svaka iznova topografski snimljena. Ali, za svaku akciju slijedilo je Bodulovo negodovanje ''Ne, nije dobro, pa niste bili u Mjesečevim livadama, nju trebate odraditi i vidjeti što se tamo skriva'' . Tako je nastao interes i postavljen je cilj, planiranje akcije 'Mjesečeve livade' 2009.




U siječnju 2009. mala ekipa SOL-a krenula je preko Velikog i Malog Rujna te Račabuše, do Kamene galerije noseći sve potrebno da se objekt posjeti i dokumentira.


Problem lociranja ukazao se kao kamen spoticanja, a spoticalo se po ljutom kršu kakav se pruža u ovom području. Usmeni Bodulov opis bio je jedini putokaz, a pokazao se nedovoljnim. Uskoro je traženje prekinuto, a malo dnevnog svijetla trebalo je biti dostatno da se dohvatimo planinarske staze i pravca noćenja put Račabuše. Utjeha je bila, dobar kondicioni trening.


Novi pokušaj u svibnju. Na vrijeme najavljena akcija, ljudi dovoljno. Ovaj put fali samo dobra rasvjeta za kameru. A to i nije nešto ako se uzmu u obzir svi dosadašnji rezultati.


Kao i uvijek pomnoži sa dva i dobiješ vrijeme potrebno da nešto ostvariš. Kasni se. Iskrcavamo opremu iz vozila, kod crkve na Velikom Rujnu, dalje tabanamo 8 km do Kamene galerije, školarci se peku, a planinari uživaju. Vrag odnio prišu. Na Račabuši se ekipa popunjava sa Ljubom i Lukom koji su noćili na Zavrati. Kašnjenje od dva sata prelazi na tri i konstantno raste pa se kalkulira rezervna varijanta. Koliba na Stapu otpada. Padaju prijedlozi – ostavimo to za sutra – ali, ne damo se pokolebati, prvo jama pa onda klopa, spavanje itd.


Bodul gađa ulaz isprve, falili smo 50 metara zadnji put. Kratki dogovor oko podjele obveza i ulazimo.


Jednostavan spiljski ulaz nalazi se na sjevernoj strani Runjave glavice, (kote 'Kamene galerije'') na mjestu gdje su sjeverne stijene blago položene, pošumljene i završavaju u šumskom usijeku, do sedla i grebena koji dalje nastavlja u pravcu sjeverozapada, na karti toponim – Jančijeva kosica. Uz rub šume južno u 10 metara visokom i50 metara širokom vijencu stijena lako se uoči špiljski ulaz , 30 metara dalje je drugi manji. Prvi je poslužio za bivak, a drugi manji je 'onaj pravi'. Ulazak nam najavljuje zavijanje vuka u daljini, a prvi izlazak kasnije, povečerje i noć, huk sove. Prava 'čudna šuma, kod Kamene galerije'.


Ulaz prekriva debeli sloj lišća i humusa do debljine oko 2 metra koji se pruža unutar špilje 5 metara, ovdje se pružanje kanala mijenja i ima gotovo stalan smjer do dna prve vertikale. U početku uglavnom kršjem prekriveno tlo već na 20-tom metru prelazi u sigovinu, a plafonom vijugava crta vodi usjek koji presjekom podsjeća na obrnuti V. Kanal se do prve vertikale širi na 11 metara i ponire 30 metara dubine preko velikog saljeva ili sigastog slapa. Mogli bi ga okarakterizirati i kao zasiganu stijenu, a tijekom spuštanja primjećuju se velike razlike u debljini sloja i raznovrsnosti kalcitnih nanosa. Do samog dna prve vertikale uočavaju se razlike u suprotnim stranama kanala kao da se radi o različitim vrstama stijena. Dno prve vertikale i dvorane križanja tvore odlomljeni blokovi stijena, sitno kršje i razlomljena sigovina. Među kršjem i sigovinom mnoštvo je puževih kućica koje su primječene i u obližnjim objektima. Hrvoje lovi fotografski špiljsku faunu, a mi crtamo objekt.


Mala vertikala u usijeku dovodi do prvog jezerca 1, potom se penjanjem kroz kraći kanal ispunjen debelim slojem suhe zemlje dolazi do dvorane. Spoj kanala i dvoranskog prostora sačinjavaju saljevi i veće zasigane glonđe. Između njih otvara se manja vertikala od 10-tak metara koja nadvisuje i okružuje još jedno jezerce u nivou i pružanju prvog jezerca.


Penjanjem preko saljeva dolazi se na podni nivo dvorane ispunjene niskim, vijugavim špiljskim kamenicama od kojih je polovina ispunjena vodom. Nadvisuje ih u najstrmijem sjevernom dijelu 1 metar i obujma 2 metraizdignuta kamenica. U suprotnom kraju dvorane širinu do pola oduzima kontrastni saljev čokoladne boje koji zatvara pod sobom treće jezerce (2 x 4 m ) s kalcitnom krunom debljine do pola metra i metar iznad vode. U južnom dijelu ovog jezerca po dubini otvara se perspektiva s mogućnošću napredovanja preronjavanjem. Plafon dvorane visok je i do 35 metara po pukotinama, a na nekim dijelovima ukazuju se mogući pravci napredovanja.


Ono što ovu dvoranu čini posebnom je prisutstvo gotovo svih spiljskih tvorbi od kamenica, saljeva, heliktita, stalaktita, koraloida, paleta, zavjesa do špijskog mlijeka kako se nama čini jer pod prstima nalikuje bijelome kremastome siru ili pasti. Nadalje, tu su prekrasni kontrasti boja uzduž čitave dvorane, gdje god osvijetliš. Na dva mjesta magnetna igla ne miruje, a neki kameni fragmenti imaju iznad prosječnu težinu i izrazitu crnu boju.


Provodeći vrijeme u topografskom snimanju, uvidjelo se da ''Mjesečeve livade'' nismo ni blizu dovoljno pregledali koliko ona to zaslužuje. Proklesavati prolaze, nastaviti istraživanje, preroniti, penjati, fotografirati, provući se, biološki i geološki istražiti…sve to nas drugi put čeka.





Za pobliciranje ovog vrijednog objekta i uspješne akcije montiran je video materijal koji je dostupan na WEB speleoposlužitelju http://www.speleologija.he/filmovi pod nazivom mjesečeve livade.

subota, 9. svibnja 2009.

Istraživanja u okolici Stapa




Članovi S.O.“Liburnija proveli su vikend 09.05-10.05 u speleološkim istraživanjima na području oko kamene galerije. Pronađena je i topografski snimljena jama nazvana „Jama mjesečevih livada“. Ovaj objekt iznimne ljepote bogat je spiljskim ukrasima, i podzemnim jezerima. Njegova posebnost je prekrasna dvorana koja je bogata rijetkom vrstom sige tzv. „spiljskim mlijekom“ ili „mjesečevim mlijekom“ po kojoj je objekt i dobio ime. S.O.“Liburnija na tom će području nastaviti istraživanja jer se radi o speleološki vrlo zanimljivom području koje još nije istraživano tako da očekujemo pronalazak još ovakvih skrivenih ljepota.

četvrtak, 30. travnja 2009.

Izvještaj speleološke akcije Golubinka kod Ždrila


27. travnja 2009. godine članovi S.O. LIBURNIJE, P.D. PAKLENICA izvršili su u predjelu Ždrilo, Maslenica speleološku akciju - posjeta i topografskog snimanja sa svojih 6 članova; Filip Bah, Hrvoje Čizmek, Livio Kotlar, Robert Maršić, Tonči Marčić te jednim članom SO Sv. Mihovil, Markom Zornijom.

Speleološki objekt Golubinka nalazi se na platou Masleničkog Ždrila zapadno od novog mosta kod naselja Ždrilo. Na ovoj lokaciji to nije jedini objekt ali je svakako najpoznatiji u tom dijelu zbog vidljive vertikale od 20-tak metara. Često je bio posjećivan od strane ovog speleološkog odsjeka, a naročito za edukaciju novih članova. Kako do danas nije pronađen ni spomenut nacrt objekta, ovom akcijom se to trebalo riješiti.
Ovom prilikom objekt je topografski snimljen ali zbog niza okolnosti nije snimljen do kraja te su u nacrtu isprekidanom linijom označeni prostorni oblici koji nisu mjereni.

Narednim akcijama u ovoj godini, završit će se topografsko snimanje objekata na ovom području, a tom prilikom i publicirati dokumentirani materijal.

Priredio: Livio Kotlar, speleolog.

nedjelja, 8. ožujka 2009.

Zadarska speleološka škola 2009.




Speleološki odsjek „Liburnija“ P.D.“Paklenica“ Zadar organizira speleološku školu u vremenu od 09.03. do 15.04.2009. godine.

Speleološki odsjek „Liburnija“ P.D.“Paklenica“ Zadar organizira speleološku školuu vremenu od 09.03. do 15.04.2009. godine. Polaznici škole savladat će praktične vještine potrebne za kretanje po špiljama, te tehnike spuštanja i penjanja po užetu. Naučit će osnove speleologije, sve o planinarskoj i speleološkoj opremi, o orijentaciji, čvorovima i crtanju speleoloških objekata, o bivakiranju u prirodi. Tu su i povijest speleologije, arheološki i paleontološki nalazi te živi svijet u podzemlju, osnove geologije, krša i krških fenomena, speleomorfologija, klima podzemlja, alpinističke tehnike, zaštita speleoloških objekata, opasnosti u planinama i speleološkim objektima, prva pomoć i spašavanje...


U sklopu škole predavanja će se održavati ponedjeljkom i četvrtkom u 18,00 sati u prostorijama GSS-a Stanica Zadar dok će se tijekom 5 vikenda odlaziti na izlete na kojima će se uvježbavati speleološke tehnike te posjetiti niz speleoloških objekata.


Nakon uspješno položenog završnog ispita polaznici stječu naziv – speleolog-pripravnik.

INFORMACIJE i UPISI – do 08. ožujka 2009. u prostorima P.D.“Paklenica“ Zadar od ponedjeljka do petka od 09.00 -14.00 i 18.00 – 23.00. ili na br.mobitela


098 180 70 29 Ljubo

098 945 92 53 Anika
Cijena : 350 kn

Voditelj škole: Ljubo Majica (speleolog)

Napomena:

Polaznici speleološke škole moraju biti članovi nekog planinarskog kluba ili društva,

imati navršenih 15 godina života uz pismenu suglasnost roditelja ili staratelja

(ako su mlađi od 18 godina).


BROJ POLAZNIKA je ograničen!
Organizator zadržava pravo izmjene plana predavanja i izleta!


Ovako je to izgledalo








petak, 13. veljače 2009.

110 godina Speleološkog odsjeka «Liburnija» Zadar


Posljednjih nekoliko godina u hrvatskoj se speleologiji dosta raspravlja o njenim početcima i prvim organizacijama, na tragu tih razmišljanja, a uvažavajući činjenice i povijesne zapise donosimo vam kronologiju nastanka i rada Speleološkog odsjeka «Liburnija» iz Zadra, prve isključivo speleološke organizacije na prostoru RH. Većina podataka je preuzeta iz arhive odsjeka. tj onog djela koji nije izgorio u granatiranju Zadra 1991. godine kada je pogođeno potkrovlje državnog arhiva u kojem se, u ratnom razdoblju, čuvala arhiva PD «Paklenica».
Planinarsko turističko društvo «Liburnija» osnovano je 24. srpnja 1899. godine na inicijativu kotarskog poglavara Lavoslava Golfa, koji je bio i prvi potpredsjednik društva. Predsjednik je bio Alfred knez Borelli. Godinu dana kasnije pri društvu je osnovana i speleološka sekcija.

1900. – 1921.
Prve godine djelovanja sekcije bile su usmjerene na istraživanja po zadarskim otocima, tako je 1900. godine istražena i fotografski snimljena špilja «Strašna peć» na Dugom otoku, koja je već sljedeće godine uređena za turističke posjete. Društvo je pogodbom sa vlasnikom zemljišta dobilo špilju na korištenje. U tom periodu istražena je i špilja «Vranjača» kod Kotlenica pod Mosorom te je 1903. godine organizirana prva hrvatska speleološka ekspedicija po Kornatskom otočju (Kuterom po Kornatskim otocima). U ovom razdoblju treba još spomenuti istraživanje Manite peći u Paklenici koje su 1906. godine proveli prof. dr. Josip Müller i Petar Novak. 1908. godine osniva se «Poseban odbor za istraživanje špilja» sa zadatkom da ispituje špilje u znanstvene svrhe i poduzima mjere da postanu pristupačne turistima. U tome su se najviše zauzimali prof. Luka Jelić i arhitekt Ćiril Iveković. Godine 1921. Zadar dolazi pod talijansku okupaciju te je društvu onemogućen rad zbog čega članovi odlaze u Split, gdje zajedno sa PD 'Mosor' osnivaju novo društvo PD 'Dinara'.

1952. – 1969..
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojem je grad pretrpio ogromna razaranja PD Liburnija ponovno oživljava, ali od sada bez prefiksa turističko. Suočeni sa nedostatkom prostora i raseljenim članstvom Društvo se gasi i ne djeluje do 1961. godine kada na sjednici mijenja ima u PD « Paklenica» Zadar pod kojim je i danas aktivno. Speleološka sekcija oživljava 1966. godine kada se vrše istraživanja u kanjonu rijeke Zrmanje te Manitoj peći i Jami Vodarici u NP «Paklenica». Sekcija te godine broji samo 5 članova. Taj broj se utrostručio u samo dvije godine u kojima je napravljeno mnogo posla na području Crljenog kuka i Vaganskog vrha, te Male Paklenica. U ovom je razdoblju, u travnju 1968. godine, istražena jama u Kukljici na otoku Ugljanu kada se na zahtjev mještana uzorkovala voda kako bi se utvrdila mogućnost korištenja za piće.
Od 25.studenog do 01.prosinca 1968. godine 7 članova sudjeluje na speleološkom tečaju u Paklenici u organizaciji KS HPS-a i SO PDS Velebit. Sljedeće godine Speleološka sekcija prerasta u Odsjek speleologije.

1974.- 1980.
Zahvaljujući zadarskim špiljarima iz ovog razdoblja, poglavito Slavku Tomerlinu «Tateku» koji je vodio privatnu arhivu, te u ovo vrijeme vrlo aktivnom Ivanu Lukiću, uspjeli smo dobiti dobar dio podataka o radu Odsjeka. Tako je u Novalji na otoku Pagu
1974. godine pri Osnovnoj školi na inicijativu speleologa Bruna Puharića osnovan Speleološki aktiv «Otočani» koji djeluje u sklopu SO «Liburnija». Istraživalo se intenzivno i broj članova je rastao, tako je 1976. godine održana prva speleološka škola SO «Liburnija» na kojoj je bilo 15 polaznika, već iduće godine arhiva odsjeka broji preko 100 nacrta. Članovi odsjeka sudjelovali su 1978. godine na saveznom seminaru o novim speleološkim tehnikama u Cerovačkim pećinama i saveznoj speleološkoj akciji u Crnom Lugu. Iste je godine organizirana 2. speleološka škola Odsjeka sa 23 polaznika od kojih je 12 kandidata položilo za pripravnika. Do početka 80 –ih odsjek je istražio još oko 20 objekata od kojih valja spomenuti jamu «Golubinku» kod Vinjerca, jamu «Muna» u Istri, koja je istražena u suradnji sa riječkim speleolozima, te 8 objekata na otoku Pagu (SA «Otočani»). Članovi odsjeka 1979. godine čine okosnicu za nastajanje GSS-Stanice Zadar.

1980. - 1991.
Kao i u mnogim drugim odsjecima i klubovima tako i u našem, intenzitet istraživanja ovisi o ekipi, ako je ekipa složna i prava Odsjek radi kako treba. Upravo to se dogodilo u Zadru 80-ih. Nova «mlađa» ekipa, predvođena sa nekoliko iskusnijih, plus SA «Otočani» istraživala je po cijelom zadarskom području, od otoka do Velebita. Iz ovog razdoblja ostalo je tek nekoliko nacrta i zapisnika, ali puno usmenih podataka od starijih članova, tako da su istraživanja Odsjeka početkom 2000. godine do danas većinom ponovna istraživanja objekata iz 80-ih, koje su stariji članovi istraživali, ali ih nemamo u arhivi. Odsjek je u tom periodu istražio oko 70 objekata, organizirao 2 speleološke škole, organizirao istraživački logor na V. Rujnu te uz KS HPS suorganizirao seminar o mjerenju i crtanju speleoloških objekata 1987. godine.
Početkom 90-ih većina članova Odsjeka uključuje se u obranu RH, kao pripadnici ZNG i time završava jedan od najplodnijih perioda zadarske speleologije. 1992. gasi se Speleološki aktiv «Otočani».

1996. – 2010.
Završetkom rata započinje najnovije razdoblje u zadarskoj speleologiji. Period oživljavanja Odsjeka započeo je organizacijom speleološke škole 1996. godine na kojoj je sudjelovalo 6 tečajaca koji uspješno polažu ispit za Pripravnika i preuzimaju Odsjek. U tom periodu treba istaknuti Predraga Kurtina «Bodula», Marijana Buzova i Ivicu Milanju «Jollya» koji punih 10 godina održavaju odsjek na životu. Treba spomenuti posjet jami Mamet 2000. godine. Predrag Kurtin 2003. godine polaže ispit za Speleologa i postaje prvi član Odsjeka sa tim nazivom u 103 godine postojanja Odsjeka. Veliki pomak dogodio se organizacijom speleološke škole 2006. godine kada je položilo 20 novih Pripravnika i napravljen temelj za ponovni razvoj Odsjeka. U ovom se periodu posebno istaknuo Livio Kotlar koji je svojim iskustvom i organizacijskim sposobnostima aktivirao nove članove i potaknuo ih na rad. Već je sljedeće godine organizirana škola za 8 polaznika, a četvero članova sudjelovalo je i na istraživanju Kite Gaćešine. Napravljeno je ukupno 15 istraživačkih akcija. Treba spomenuti i utjecaj GSS-a na razvoj Odsjeka, kojeg su prepoznali kao rasadnik novih članova te su uvijek pomagali doniranjem opreme i vozila. Članovi odsjeka prepoznali su važnost sudjelovanja na seminarima KS HPS i organiziraju u suradnji sa KS HPS seminar o izradi speleološkog nacrta u Paklenici 2007.godine od tada smo prisutni na svim speleološkim skupovima u RH. Speleološke škole su postale redovite, a rezultati iz godine u godinu sve značajniji. Kruna takvog rada bilo je polaganje ispita za Speleologa u Paklenici 2009. godine kada je 5 naših članova sudjelovalo i položilo. U periodu od 2006. do danas napravljeno je preko 100 objekata, uspostavljena je suradnja sa NP «Paklenica» i PP «Velebit», školovano je oko 50 Pripravnika i 8 Speleologa, organiziran je istraživački logor na V.Rujnu, Odsjek financijski napokon podnošljivo stoji i najvažnije, stvorena je nova ekipa.




subota, 31. siječnja 2009.

S.O „Liburnija“ Zadar bogatija za 5 speleologa


U domu na Paklenici 31.01.2009 održani su ispiti za stjecanje naziva Speleolog u organizaciji Komisije za speleologiju HPS-a (KS HPS) i SO „Liburnija“ Zadar  na kojem je sudjelovalo 15 kandidata i 5 instruktora speleologije. Zadovoljilo je 13 kandidata od kojih su 5 članovi SO „Liburnija“ te steklo naziv Speleolog. 

Članovi SO „Liburnija“ Zadar su sljedeći:

Tvrtko Dražina (značka br. 167), 













Livio Kotlar (značka br.168), 



































Tonči Marčić (značka br.169), 










Marijan Buzov (značka br. 170),















Ljubo Majica (značka br 171).




Uspjeh našeg odsjeka time je veći ako se napomene da smo u skoro 110 godina postojanja imali samo jednog položenog speleologa, a to je Predrag Kurtin – Bodul.